| < | travanj, 2007 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
još jedan hpff blog u nizu... no, pokušati ću biti jedinstvena i zanimljiva! uživajte!!!
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
BLOGOVI KOJE ČITAM...
Alexis Santini
Cady Heron
Cory Dawson
Anna Gryffindor
Michelle Ashley Senseily
Arwen Owens
Fanny Nemeth Richter
Aeon Riddle
Sasha Ann Shadyside
Bond Girl
Ja sam Kerry Johnson i imam 15 godina. Na petoj sam godini u Ravenclawu. Moja obitelj se sastoji od mame Christine, tate Philipa, mlađe sestre Rachel, starijeg brata Erica i mene, zlatne sredine...;)
Moja mama, Christine je poznata speleologinja, a voli proučavati i jednoroge, zmajeve, hipogrife itd. Ona je jako lijepa, vjerojatno zbog toga što joj je prabaka bila Veela pa je i ona nasljedila nešto od nje. A tu je i moj tata koji je stvarno najboli tata na svijetu. On radi u Ministarstvu magije, točnije u Odjelu tajni. No ne želi mi reći ništa o svom poslu, što meni, koja sam po prirodi jako znatiželjna, stvarno teško pada.
Osim toga sam veoma otvorena i volim društvo. Imam mnogo prijatelja i prijateljica i volim sklapati nova poznanstva....Patronus mi poprima oblik orla, a bauk mi se pretvara u kostura. (ne znam zašto ali stvarno se naježim kad vidim kosti ili lubanje. Zato jako rijetko posjećujem mamu na poslu – ona voli proučavati kosti. ). Obožavam šve što u sebi ima ananas te čarobnjački šah.
Jako volim pisati i nadam se da ću u životu objaviti nekoliko knjiga...
Opis likova
Allison Brescia također ima 15 godina i jedna je od dviju mojih najboljih prijateljica s kojima dijelim sve pa ćak i sobu. Nadimak joj je Ally i svi je tako zovu. Ona je jako nespretna i neuredna osoba, ali je prava prijateljica koja bi ti bila potpora kada bi ti svi okrenuli leđa. Jako je otkačena i obožava nasmijavati ljude svojim izvrsnim smislom za humor. S druge strane je vrlo strastvena i jako lako plane pa morate stvarno paziti što govorite kad ste u njenoj blizini.
Ona je također u Ravenclawu, na istoj godini kao i ja.
Njen najdraži predmet je Travarstvo, ali nije baš dobra u Napicima i Obrani od mračnih sila.
Laura Blake je moja druga najbolja prijateljica. Ona je, za razliku od Ally jako povučena i mirna no kada ju nešto stvarno razbjesni onda je glasnija ćak i od Ally.
U London se doselila ćak iz Australije, a sa sobom je ponjela svoj australski naglasak zbog kojeg joj se puno ljudi ruga, no ja i Ally je sa svojom naglom naravi uspješno branimo.
Laura je jako pametna no ne leži joj Preobrazba. Taj njezin ne-talent joj jako smeta, no uz svoje najbolje frendice to uspijeva zaboraviti. Obožava životinje i htjela bi imati puno ljubimaca, no jedino što može imati je zlatna ribica koju je nazvala Kitty... čudno ime...za ribu. Najdraži joj je predmet Skrb za magična stvorenja.
Ona je na petoj godini u Gryffindoru.
Dean Gresham je moj najbolji prijatelj otkad znam za sebe i on je jedini razlog zašto vjerujem u muško –ženska prijateljstva. On je uvijek bio uz mene i mislim da se u njega mogu pouzdati u svakom trenutku. Osim toga, on me jedini može nasmijati kad sam stvarno u depri. Malo je povučen pa baš nema sreće s curama, ali osim toga ima stvarno puno prijateljica....
Na petoj je godini u Ravenclawu.
Justin Starr ima 16 godina i već nekoliko mjeseci ima mjesto moje simpatije. On poznaje mog brata pa ga često vidim u njegovom društvu što meni nimalo ne smeta...:). Na šestoj je godini u Ravenclawu.
Cynthia Leonard je za mene državni neprijatelj broj 1! Nas dvije se ne podnosimo još od prve godine kad je Cynthia počela zadirkivati Lauru zbog njenog australskog naglaska, a ja sam stala u njenu obranu. To je bio početak rata za prevlast! Vjerojatno svaki učenik u školi zna za jaz između mene i Cynthie. Mislim da se nitko u toj školi ne mrzi toliko koliko nas dvije. Dok se samo sjetim koliko smo puta nas dvije završile kod ravnatelja zbog svađa i postavljenih zamki...
No ja nisam jedina koja ju ne podnosi. Mnogo djece iz škole ne voli tu umišljenu, egocentičnu snobicu zbog njenog pokušaja da zagorča život svima za koje misli da nisu dovoljno cool... na petoj je godini u Slytherinu.
Kiran Henley je 16-ogodišnja Latinoamerikanka koja je nekim slučajem i cura moga brata (ja, kao njegova sestra stvarno neznam što vidi u njemu! ). Ona je stvarno cool cura i uopće nije umišljena kao većina šesnaestogodišnjakinja u ovoj školi...a ljepša je od većine....
Na šestoj je godini u Heffulpuffu.
Alexis Ann Parker
5. godina, Slytherin. Potječe iz stoljećima čistorkvne dinastije. Živi s ocem Georgeom, mamom Alice starijim bratom Christianom i mlađom sestrom Lucy u Londonu. Alexis je luda za svim što ima veze s rockom, starkama i zabavom. Najbolje joj idu Obrana od mračnih sila i Preobrazba. Kao osoba je vrlo sarkastična i hobi joj je bacanje kletvi na ljude koji ju živciraju zbog čega je često u kazni. U slytherinskom je metlobojskom timu na mjestu goniča. Ima sovca Astora i šišmiša Pippina.
Joanne Johnson ima 15 godina, ali je na 6. god. jer je napredna. Nadimak joj je J.J. Pošto joj je mama zadržala svoje djevojačko prezime, ona se preziva Johnson, a ne Riddle. Ima tamno smeđu kosu i tamno smeđe oči. Optimistična je, tvrdoglava, iskrena i prijateljima odana osoba. Porijeklom je bezjakinja, ali moći je naslijedila od ujaka Voldemorta. Obožava životinje, osobito pse i lemure. Obožava bezjački nogomet, boks, aute, motore te auto i moto utrke. Kad je u Francuskoj, vozi auto i moto utrke i višestruka je svjetska prvakinja u tome, kao i u boksu. Igra metloboj na mjestu lovice. Sviđa joj se Draco Malfoy.
Michelle Ashley Senseily, Slytherinka na četvrtoj godini, svi misle da je kuja ali je takva samo prema onima koji je živciraju… dobro takvih je puno ali inače je baš cool. Ima smeđu kosu i smeđe oči iako je njena best frendica nekakvom čarolijom učinila da budu plave. Malo je čudna ali…. originalnost se uvijek cijeni…. Ima zgodnog brata.
Cady Michelle Heron
Ima 15 godina i ide na petu godinu. U Gryffindoru je. Najdraži predmet su joj Čarolije. Živi s roditeljima, sestrom i dva brata. Uvijek je optimistična, ali malo previše priča. Prije je išla u školu u Americi,u gradu Aspenu, ali budući da je njen tata dobio posao u Londonu, preselila se. Njeni baka i djed su bili poznati aurori i borili su se protiv Voldemorta i ona se nada da će krenuti njihovim stopama jer to stvarno želi. Obožava skijati i snowboardati.
Aeon Lolita Hannah Arwen Riddle
Ravenclawka s 6.godine.Voli sve što vole mladi i ima dečka Roberta. Voldemort joj je otac. Mrzi ljude koji joj govore da bi trebala biti u Slytherinu. Igra na poziciji tragača u metlobojskom timu Ravenclawa i ima Vatrenu munju 07. Voli Čarolije, Preobrazbu, Skrb i Astromiju.
Imam mamu Christinu i tatu Toma. Najbolje prijateljice su joj Allaine i Soreene. Ima mačku Lureen. Mrzi Pottera, Malfoyeve i Povijest magije
Cory Dawson živi u Škotskoj.U Slytherinu je na šestoj godini.Nema braće,ni sestara što znači da je jedinica,što mnogi smatraju uzrokom njene prepotencije i tvrdoglavosti,ali ona zapravo nije takva. Snapeova miljenica, no ona njega mrzi. Lovica u slytherinskoj ekipi. Na godinu napravi više nereda po školi nego Fred i George Wesley zajedno.Baš i nema mnogo prijatelja izvan Slytherina. Draco Malfoy joj je veoma dobar prijatelj. Sviđa joj se Bradin, Slytherin na njenoj godini.Najbolje prijateljice su joj Alexis i Emily.
Arwen Owens
5. godina, Slytherin. Potječe iz stoljećima čistokrvne obitelji. Majka joj je vilenjakinja, a tata imućan čarobnjak koji posjeduje ereglu jednoroga i brine se o njima. Ima i mlađu sestru Shanu koja je njezina totalna suprotnost. Osjećajna je osoba; pesimistična, sramežljiva, sarkastična, povučena, živi u svom svijetu, asocijalna. Druži se samo s osobama za koje zna da su joj pravi prijatelji jer se puno puta razočarala u mnogim ljudima. Ima svoj stil i briga je što furaju drugi.. Ima mišljenje o sebi i zadovoljna je sobom kakva jest. Parsel–ust je, ali to ne zna nitko osim nje.
Pearl Aquamarine Norma Sanchez
Slytherin,5.godina, živi u Ottery St.Catchpoleu s mamom i sestrom. Tata joj je smrtonoša.
Voli Čarolije, Skrb, učenje, plavu boju, konje.Ima dugu smeđu kosu i smeđe oči, a visoka je metar i 75. Tvrdoglava je, ali ipak simpatična i ok cura. Svi ju zovu Pearl, nitko Aquamarine niti Norma. Tragačica je u Slytherinu. Patronus joj je feniks,a bauk dementor. Ima mačku Silver i sovu Saru. Najbolje prijateljice su joj Amy Linn i Charlotte.
Anna Gryffindor
Ima 17 godina i na 7.je godini u Gryffindoru. Nešto je u rodu s Godricom Gryffindorom,ne zna što, ali nada se da će saznati.Ima sovu Fly i mačka Garfielda.Dobra je s Peevesom,a ne voli Filcha, gospu Norris, Voldemorta, Snapea, Napitke, Povijest magije, Malfoya, Slytherine...smrtonoše... Igra metloboj na mjestu lovice. Najfrendovi su joj Harry, Ron, Peeves i blizanci,a najfrendice Violet, Leda i Chate.
LAURA: Brzo! Ima li netko nož ili upaljač u blizini?
JA: Laura, a za što nam služi štapić?
LAURA: Oh... da. Ups!
ALLY: Cure! Vrijeme teče.... moj štapić je u sobi, ima li netko ovdje svoj?
JA: Moj je ostao na podu...
LAURA: ... moj je također u sobi...
JUSTIN: ..... ali zato sam ja ovdje i ja imam štapić... i to baš u ruci.
LAURA: Kerry, stvarno si našla najboljega!
JA: Znam!
ALLY: No, hoće li to već jednom?
JUSTIN: Evo, evo!
Justin je podigao štapić koliko je mogao i usmjerio ga prema konopcu. Izgovorio je čaroliju i nakon nekoliko sekundi, bili smo slobodni. Svi smo ustali , a Justin i ja smo se zagrlili.
NETKO: Dosta drame golupčići! Netko će uskoro biti reš pečen, a taj netko nisam ja!
Pogledali smo prema vratima a pred njima je stajala Sheila. Tada je nešto u meni jednostavno puklo. Nisam više mogla podnijeti njezinu odvratnu facu. (dobro, izgleda isto kao i ja ali ja definitivno imam više stila! :)
JA: Slušaj ti bolesna glupačo! Neznam što si ti umišljaš tko si, ali uopće nemaš pravo meni i mojim prijateljima zagorčavati život! Ustvari jedino na što imaš pravo je da se vratiš odakle si i došla! ( ne zelim biti prosta ali svi znamo odakle je došla :D)
Expelliarmius!
Ovoga puta sam je uspjela razoružati! A tada sam završila svoj veliki potez!
Sectumsempra!
Sheila je pala na pod i ostala tamo ležati dok se oko nje stvarala velika lokva krvi.
Nitko nije progovorio ni riječi cijelu vječnost. Odjednom je Ally glasno odahnula.
ALLY: Tako treba curo! Dobila je što je zaslužila!
Svi smo se nasmijali. Tada su Ally i Laura otišle po Dumbledora, a ja sam mu ispričala što se dogodilo. Na sreću, nije me previše gnjavio i nije bio sumnjičav. Rekao mi je što on misli da se dogodilo. Prema njegovoj teoriji, nakon što je otišla iz škole Sheila se sprijateljila s nekim mračnim čarobnjakom (ili vješticom), možda čak i Voldemortom i postala je jedna od njegovih saveznica, pritom učeći o crnoj magiji. No jednoga dana zaključila je da je došlo vrijeme da se osveti svojoj sestri. Zato je napravila napitak koji ju je pomladio i nekako je došla do Hogwartsa sa samo jednom namjerom. Da me ubije. No, što je očito, plan joj je propao i sada će vjerojatno biti izručena u Azkaban.
Ali još je nešto pošlo po zlu. Naime, kada se takvim napitkom vratiš u mladost više se nikako ne možeš vratiti u prave godine, već moraš prirodno stariti. Ako je Sheila za to znala, znači da je stvarno mrzila svoju sestru...
Na kraju sam s curama otišla u šetnju...
ALLY: Slušaj, Kerry... stvarno ne znam što mi je bilo. Molim te oprosti mi. Znam da u zadnje vrijeme nismo baš pričale, ali stvarno mi je drago zbog tebe i Justina.
JA: Ma nema veze... ionako sam vam već odavno oprostila.
LAURA: Ja...
JA: Ne moraš ništa reći. U redu je.
Tada su me obje zagrlile i sve smo se počele smijati....
Uskoro je pao mrak i krenule smo u spavaonicu. Putem smo naišle na Cory Dawson i Alexis Parker, dvije cool cure iz Slytherina kako vežu Madam Norris za koplje jednog od kipova konjanika pred Filchevim ''uredom''. Uplašile su se kad su čule korake, ali bilo im je lakše kad su vidjele da smo to mi.
JA: Bok...hm... što vi to radite? Ako smijem pitati?
ALEXIS: Pa... osvećujemo se Filchu za onu kaznu prošli tjedan!
CORY: A ovo je jedino što ima pa.... udarit ćemo tamo gdje najviše boli!
JA: Haha... sretno! Mislim da još niste upoznale Ally i Lauru. Cure ovo su Cory i Alexis, a ovo su Ally i Laura.
Upoznale su se, pa smo još malo popričale (očito već svi znaju za Sheilu) i na kraju otišle spavati.
Ovo je bio stvarno naporan dan (iako mi je ruka još u zavojima, Madame Pomfrey ju je super sredila) i stvarno sam umorna. Zato sam brzo zaspala sretna što sam se riješila Sheile. I što imam Justina naravno....
Vijesti se stvarno brzo šire. To se još jednom dokazalo jer, očito svi u školi znaju za ono što se jučer dogodilo na metlobojskom igralištu. Zato su svi našli i načina da to spomenu u razgovoru sa mnom. Ili, kako je to bilo u slučaju Cynthie Leonard, u svađi sa mnom.
Kada sam, na putu do učionice Preobrazbe, u hodniku naletjela na Cynthiu, njena prva rečenica bila je u vezi Justina i mene.
CYNTHIA: Oh, to si ti! Pa gdje ti je bolja polovica? Puno bolja polovica! Ne kužim zašto se on uopće spetljao s tobom.
JA: Da bi ti imala što pitati! Ali sad bar znamo koja je od nas dvije bolja. I usput Cynth, razmazala ti se maskara.
Zatim sam nastavila hodati kao da se ništa nije dogodilo. Ha! Jedan – nula za mene, Cynthia!
Usput sam je začarala čarolijom za rast obrva i mislim da joj sve pincete na svijetu neće pomoći s tim (svi znamo da je preglupa upotrijebiti štapić). Tako joj preostaje samo hodati s tim na faci do školske ambulante koja je prilično daleko...
Kasnije toga dana sam s Justinom pisala zadaću u društvenoj prostoriji ( On – čarobni napitci, ja- obrana od mračnih sila ). Već smo bili pri kraju kada se odjednom otvorio prolaz koji vodi u društvenu prostoriju. Oboje smo se okrenuli u tom smjeru i ugledali, ni više ni manje, nego Sheilu. A zatim me nešto podiglo u zrak i bacilo preko sobe, usput srušivši policu s Rawenclawskim medaljama i trofejima. (to nešto je policu srušilo posluživši se samnom). Leteći tako kroz zrak začula sam Justinov glas, a nekoliko sekundi nakon što sam dotaknula pod (ne baš prenježno) ugledala sam i njegovo lice. Pomogao mi je da ustanem zbog čega sam osjetila užasnu bol u ruci.
JUSTIN: Jesi li dobro?
JA: Da, dobro sam. Ali mislim da sam slomila ruku.
Nije mi stigao ništa na to odgovoriti jer su ga prekinula dva uplašena glasa.
ALLY I LAURA: Kerry! Što se dogodilo?
JA: Vaša divna prijateljica Sheila se dogodila, eto što!
LAURA: S-Sheila. Ti si ovo učinila?
SHEILA: Da, draga. Oprosti što si to morala saznati na ovaj način, ali Kerry je cijelo vrijeme bila u pravu. No to sad nije bitno. Ionako će uskoro umrijeti. Kao i ovaj slatkiš kraj nje. Ah, cure ( to je govorila Ally i Lauri) zašto ste se morale pojaviti? Sad ću i vas morati ubiti. A baš ste mi postale drage.
ALLY: Što je tebi? Jesi li ti umno poremećena ili što?
SHEILA: Hej, čekaj malo! Nećemo se vrijeđati. A sad ćete ti i tvoja klokanica (pokazala je na Lauru) začepiti usta ako ne želite umrijeti puno bolnijom smrću nego što je planirano.
Laura je došla do nje i nakon što ju je pozorno gledala nekoliko sekundi učinila je nešto što nitko nije očekivao.
LAURA: NITKO, pa čak ni ti Sheila, ili kako ti je već ime, neće govoriti mojim prijateljicama da šute ili mene zvati klokanicom.
SHEILA: Hajde, Laura, radije šuti. Zar misliš da te se bojim? Pa ti si jedna obična, mala...
A tada je Laura zamahnula šakom i boksnula Sheilu u nos zbog čega je ona pala na pod.
LAURA: Gadiš mi se!
Ally se pobjedonosno osmijehnula, a zatim došla do Laure koja je još uvijek stajala pokraj zbunjene Shiele ( na podu ). Tada su obje došle do mene i ja sam iz zagrlila odmah im sve oprostivši. No naša je sreća bila kratkog vijeka. Sheila je ustala i bila je stvarno ljuta.
SHEILA: Glupače jedne! Ovo je bilo nešto najgore što osoba u vašoj poziciji može učiniti. Ah bar ste mi olakšale posao. Ima li dobrovoljaca?
JA: Sheila, pusti njih. Ionako mene tražiš. Oni ti nisu ništa učinili.
Justin, Ally i Laura su me pokušali zaustaviti, no ja sam odlučno istupila pred Sheilu. Izvadila sam štapić i čekala. Sheila se nije ni pomaknula.
JA: Expelliarmius!
( odbacila je moju kletvu ni ne trepnuvši)
SHEILA: Daj pokušaj nešto bolje! Confundus!
Ta me čarolija podigla u zrak i odbacila nekoliko metara unatrag. Ostali su mi pomogli da ustanem, a zatim smo svi zajedno krenuli prema Sheili. No, nismo stigli napraviti ni pet koraka kad nas je neka nevidjiva sila spojila, a zatim i zavezala čvrstim užetom. Sheila se za nekoliko trenutaka pojavila pred nama zlobno se smijući.
SHEILA: I mislila sam da imam posla s običnim balavcima.Ovo neće biti teško.
Još se jednom nasmijala a zatim otišla uz nekoliko riječi.
SHEILA: Moram nešto obaviti, ali bez brige vratit ću se. Ostanite gdje jeste. Ha, ha, ha! Baš sam smiješna.
I otišla je.
... to be continued ...
P.S. Ubacujem u priču! Svi koji su zainteresirani neka se jave!
Iduće jutro Ally je razgovarala samnom kao da se ništa nije dogodilo. U jednom sam trenutku čak pomislila da su zadnja 3 dana bila samo običan san, točnije noćna mora (osim onoga od jučer navečer :P ). Odjednom se Ally okrenula prema meni. Pogledala me svojim krupnim zelenim očima koje su u tom trenutku izgledale jako tužno. Ponašala se puno drukčije nego kad je bila sa Sheilom. Tada sam pomislila: ta glupača!(Sheila) Ako je nekako začarala moje najbolje prijateljice osvetiti ću joj se tako da više neće sjećati ni svog odurnog imena. Ally je teškim glasom progovorila.
ALLY: Slušaj, Kerry...ja...nisam baš sigurna u vezi...
Prekinulo ju je kucanje na vratima. Ally ih je otvorila , a ja sam iza njih ugledala osobu koju sam u tom trenutku najmanje željela vidjeti. Vjerojatno pogađate tko je to bio (Sheila). Srećom ona mene nije vidjela pa sam se uspjela sakriti iza vrata. Usput sam Ally pokazala znak da šuti.
SHEILA: Bok, Allison! Je li Kerry tu?
ALLY: Ovaj...ne, otišla je maloprije...
SHEILA: E, pa onda nas dvije možemo u malu jutarnju šetnju.
Tada su otišle, a ja sam na brzinu stavila svoj plašt nevidljivosti kojeg sam dobila za prošli rođendan. Krenula sam za njima i mogla sam čuti sve što su govorile, a da me uopće nisu primjetile. Primjetila sam da se Ally opet ponašala čudno. Baš kao i na dan kvalifikacija. Baš kao i Laura u Velikoj dvorani. Tada sam ugledala nešto što mi je pomoglo da malo bolje shvatim što se događa. Sheila je držala Ally za ruku. Tada mi je sinulo. Sheila je držala Lauru za ruku u Velikoj Dvorani. Isto kao što je držala Ally za ruku jučer u hodniku... To joj je znači bila najjača točka. Tako ih je kontrolirala....
Brzo sam se vratila u spavaonicu, a zatim sišla u Veliku Dvoranu na doručak. Neki su me čudno gledali zbog jučerašnje svađe, ali to mi je bila najmanja briga.
Odlučila sam se malo raspitati o Sheili pošto zapravo nisam znala ništa o njoj. I saznala sam neke zanimljive stvari. Naime, nitko nije čuo za tu Sheilu, ili joj možda bolje pristaje ime: PREVARANTICA GODINE. Bila mi je to jako sretna vijest, nakon, bar mi se tako čini, dugog vremena loših vijesti.
Ostatak dana nisam nijednom srela Sheilu, a čekala me još jedna sretna vijest. Naime, sve kazne toga dana (a ja sam već imala kaznu kod profesorice McGonnagall taj dan) su bile otkazane zbog izvanredne sjednice profesora u Hogwartsu. Tome sam se veselila zajedno s Ally kojoj je također otkazana kazna. Pošto Sheile nije bilo u blizini Ally je opet bila normalna, a takva je bila i Laura koja se očito nije ni sjećala one svađe od jučer. Bio mi je to stvarno sretan dan...
Te smo večeri imali metlobojski trening kojeg sam se pomalo bojala znajući da ću kad-tad morati razgovarati s Justinom. A nisam imala pojma što da mu kažem. A zatim sam pomislila; pa zašto bih se bojala? On mi je ionako već dosta vremena tiha patnja i sad mi je savršena prilika da kažem što mislim.
S tom, novostečenom hrabrosti sam krenula na igralište....
Trening je prošao super. Bio je to stvarno moj dan. Cijela ekipa je super igrala i zato smo zaključili da smo spremni za predstojeću utakmicu sa Slytherinima.
Nakon utakmice je do mene došao Justin. Već sam spremila svoj govor.
JA: Justin, ja.....
Ali nisam stigla dalje od toga jer me Justin prekinuo poljubivši me
. Noge su mi se pretvorile u želatinu i vjerojatno bih se onesvijestila da me Justin nije držao. Mnogo kasnije (bar mi se tako činilo) smo se razdvojili. Ja sam ga pogledala, a zatim smo se nasmiješili jedno drugome i zagrljeni otišli u društvenu prostoriju.
Mislim da sam čula pljesak iza nas.....ipak nas je vidjela cijela Rawenclawska metlobojska ekipa....
Kerry! KERRY!
Začula sam svoje ime. Okrenula sam se i ugledala Cady koja me gledala, nestrpljivo se premještajući s jedne noge na drugu.
JA: Ha?... ovaj...molim? Nisam te čula.
CADY: Primjetila sam da me nisi čula. Nisi baš sva svoja danas. Jesi li dobro?
JA: Ma dobro sam, ne brini....
CADY: Ovaj...dobro. Uglavnom, htjela sam te pitati bi li mi mogla posuditi svoje bilješke sa prošloga sata Napitaka. Bila sam u bolnici, pa....
JA: Da, naravno... pričekaj minutu...Evo izvoli.
CADY: Hvala. Bok...vidimo se.
JA:Bok...
Toga dana uopće nisam obraćala pozornost na nastavu. Bila sam izgubljena u mislima o svemu što mi se dogodilo u proteklih nekoliko dana. Tada sam se sjetila da još moram odraditi kaznu kod Snapea. U 8 h sam krenula prema Snapeovom kabinetu. Pokucala sam i začula Snapeov podmukli glas. Prije no što sam ušla u kabinet ogorčeno sam pomislila: Ovo će biti jedna jako duga noć...
Iznenadila sam se kada sam u kabinetu ugledala Ally. Zatim sam se sjetila da je i ona te večeri imala kaznu. Nasmiješila sam joj se, no ona mi nije uzvratila (Hm...vjerojatno je popričala s Laurom...). Sjela sam na stolicu pokraj nje i poslušala pokoru za veliki grijeh koji sam počinila. Zadatak mi je bio složiti sve školske novine od najstarijih do najnovijih izdanja. Ally je dobila odvratniji, ali lakši posao s kojim je završila mnogo prije mene. Ona je morala izvaditi iznutrice iz nekoliko kilograma mrtvih žaba...
Oko 11 sati sam osjetila umor i već mi se strašno spavalo. Već sam složila oko tristotinjak novina i uopće se nisam obazirala na članke u njima. No jedan mi je zapeo za oko. Najviše zbog toga što sam u njemu ugledala svoju sliku. No članak (iz 1986. godine) je govorio nešto posve drugo.
Šesnaestogodišnja Sheila Collins izbačena je iz škole zbog pokušaja trovanja svoje sestre Christine Collins. Nitko zapravo ne zna zašto je Sheila bila u stanju učiniti nešto ovakvo, no jedna od mogućnosti je ljubomora. Prema svjedočenjima mnogih učenika Christine je bila mnogo popularnija od svoje sestre. Godinama je Sheila bila omražena u društvu, iako su se mnogi pokušavali sprijateljiti s njom. Ona ih je odbijala od sebe i sve se više odvajala od ostatka svijeta....Sheila je bila veoma pametna učenica za koju se pričalo da ima iskustva s crnom magijom. Nakon izbacivanja iz škole nestala je i od tada nitko ne zna gdje je...
Kada sam pročitala ovaj članak ostala sam zaprepaštena. Nisam mogla vjerovati da Sheila čini sve ovo da bi se preko mene osvetila mojoj mami, tj. svojoj sestri. (Mojoj mami je djevojačko prezime Collins.) Nisam znala da ona uopče ima sestru. Brzo sam otrgnula članak prikrivši to glasnim kašljanjem. To je očito probudilo i Snapea koji je vjerojatno zaspao za svojim stolom.
SNAPE: Hm... gospođice Johnson, vi ste još tu? Pa mislim da je to dosta za danas. Možete ići.
JA: Doviđenja.
Jedva sam uspjela procijediti ovu rečenicu, a zatim sam bijesno zalupila vratima pri izlasku.
Članak mi je bio u džepu na sigurnom. Na putu do društvene prostorije mi se malo zavrtjelo u glavi. Sjela sam na pod i pokrila glavu rukama napeto razmišljajući. Iako sam bila sretna što sam bar nešto otkrila, još sam više bila ogorčena jer nisam znala kako da se riješim te glupače i vratim prijateljice. Koliko god razmišljala rješenje mi se jednostavno nije pojavljivalo pred očima. Zatim sam začula korake, a tada je netko sjeo na pod pokraj mene. Uplašeno sam podigla glavu i ugledala Justina koji je gledao u zid ispred sebe. Na slici na zidu pijani trol je podučavao još pijaniju princezu od Walesa igranju pikada. Ja nisam znala što da kažem pa smo nekoliko minuta samo sjedili tamo u tišini (ako zanemarite roktavo smijanje princeze od Walesa).
JUSTIN: Loš dan?
JA: Još pitaš? Ustvari, prije bih rekla loš tjedan.
JUSTIN: A smije li se znati zašto?
JA: Ma, mislio bi da sam luda.
JUSTIN: Vjeruj mi, doživio sam ja puno čudnih stvari u životu. Ništa me ne može iznenaditi.
JA: Ali...
JUSTIN: Nema ali. Ajde, reci mi što te muči.
U tom trenutku sam osjetila takvu tugu da mi je srce zadrhtalo od boli. A zatim sam jednostavno pukla. Suze su mi same od sebe počele kliziti niz obraze. Sve što se nakupljalo u meni taj tjedan sada je izašlo na površinu. I tada sam počela pričati....
Pola sata kasnije....
JUSTIN: Znači ona je tvoja teta koja izgleda kao ti i tvoja je vršnjakinja.
JA: Da, ali ona bi sad trebala imati više od trideset godina, što znači da je u to umiješana opasna crna magija....
JA: Pa...hvala ti na svemu, bio si izvrsno rame za plakanje, ali već je stvarno kasno...
JUSTIN: Nema na čemu...bilo mi je zadovoljstvo...
Zatim je opet nastupila tišina kao na početku razgovora. Nekoliko sekundi smo se gledali u oči okruženi tišinom, iako mi se činilo da se kucanje moga srca čulo do Francuske.
PRINCEZA OD WALESA: Daj pogledaj ih kak su cakani. Sad se budu cmoknuli. Ej Trolly daj ti mene cmokni....
Kada sam ovo čula tako sam se zacrvenila da sam morala skrenuti pogled. Brzo sam ustala, zaželjela Justinu laku noć i prošla kroz prolaz u društvenu prostoriju. Za nekoliko minuta već sam bila u krevetu. Dugo sam razmišljala prije no što sam napokon zaspala. Joj, zašto sam ja tako nespretna kada su u pitanju dečki? Koliko god se trudila uvijek bih nešto zabrljala.
Ta i slična pitanja su se vrzmala po mojoj glavi dok me napokon nije savladao san.
JA: TKO SI TI?! Što hoćeš od mene?
Laura me izbezumljeno pogledala.
LAURA: Kerry, što ti je?
JA: Laura, ona nije onakva kakvom se prikazuje. Vjeruj mi! Ona je zla!
SHEILA: Kerry, mislim da bi trebala posjetiti bolničko krilo, biti će ti bolje...
JA: NISAM JA LUDA! Ali mislim da se za tebe ne bi moglo reći isto!
Sheila se zlobno nasmijala i zgrabila me za ruku zarivši svoje duge nokte u moju kožu.
JA: Pusti me luđakinjo!!
Oslobodila sam ruku od njenog stiska i grubo je okrenula tako da smo sad stajale jedna do druge ispred zaprepaštene Laure.
JA: Laura, pogledaj ju! Zar ne primjećuješ sličnost?
LAURA: Ne, Kerry ne vidim ništa! Ali mislim da ti vidiš malo previše toga!
JA: Laura! Ne i ti! Molim te moraš mi vjerovati!
Laura me pogledala sa strahom u očima i polako se počela udaljavati. Sheiline crne oči su zlobno sijevale dok me s prijezirom gledala. Zagrlila je Lauru i zajedno su otišle, a meni su niz lice počele kliziti suze.
Toga dana uopće nisam bila usredotočena na nastavu, a još je gore bilo na treningu. Pošto je to bio moj prvi trening morala sam igrati savršeno, no moja igra se ni približno ne bi mogla opisati riječju savršeno.
Na sreću J.J. me donekle pokrivala pa Nick nije primjetio koliko sam loše igrala. Dean je bio toliko zaokupljen igrom da ni on nije ništa primjeto. No, nažalost nekome je bio sumnjiv moj nastup slijepe nafiksane navijačice....
...nakon treninga....
JUSTIN: Bok, Kerry.
JA: Oh, bok.
JUSTIN: Je li sve u redu? Malo si mi čudna danas.
JA: Ma nije mi ništa... Samo se ne osjećam baš najbolje.
JUSTIN: Aha...pa nadam se da će ti uskoro biti bolje... bok...
JA: Bok...
Krenula sam prema društvenoj prostoriji, i u hodniku sam ugledala Ally, Lauru i Sheilu koje su se nečemu glasno smijale. To mi je bio tako čudan prizor da sam se spotaknula i ispustila stvari koje sam držala u rukama. Ally je krenula prema meni no Sheila ju je primila za ruku i nastavila pričati. Brzo sam pokupila stvari i otrčala znajući samo jedno; Sheila će dobiti što zaslužuje....kad - tad.....
Odlučila sam sama krenuti na metlobojske kvalifikacije, razočarana što me Ally otkantala zbog neke cure koju poznaje manje od dva dana.
Vrijeme je bilo savršeno za metloboj, no potpuno drukčije od mog raspoloženja. Kada sam stigla do metlobojskog igrališta bila sam totalno ljuta. Nešto mi je bilo jako čudno na toj Sheili. Ali znala sam kome se mogu obratiti. Laura će me sigurno razumjeti.
Odjednom sam začula svoje ime. Okrenula sam se i ugledala Deana. Potrčala sam do njega.
DEAN: ej, Kerry što ti tu radiš? I što će ti metla?
JA: Pa odlučila sam se prijaviti.
DEAN: Stvarno? Za koju poziciju? Nadam se da nije vratar. Ne bih ti volio vidjeti lice nakon što te pobijedim.
JA: Oh, netko je jako siguran u sebe. Ali samo naprijed, tako treba. Ja sam na mjestu lovice.
DEAN: Pa, sretno. Baš bi bilo dobro da oboje uđemo u ekipu. Ali sad moram ići, na redu sam.
JA: Sretno!
Dean mi se nasmiješio i skočio na metlu. Bio je malo nervozan, no obranio je svaku loptu. Zatim sam ja bila na redu. I mogu priznati, bila sam jako zadovoljna svojim nastupom. Nakon mene je na mjestu tragača igrao Justin.
Pola sata kasnije, kapetan ekipe, Nick Bolton je objavio rezultate.
Justin je uspio dobiti mjesto tragača, a Dean je postao vratar. Zatim je pročitao imena lovaca.
NICK: Da vidimo...Johnson...
Zadržala sam dah....
NICK: ... Joanna....
...ah šteta....
NICK: zatim Linda Avery i.... Kerry Johnson.
Ja sam ga pogledala, a zatim vrisnula i zagrlila Deana.
NICK: A ti i J.J. ste u rodu?
JA: Ma ne. Samo imamo isto prezime.
Zatim sam sa ekipom u novom sastavu otišla u društvenu prostoriju proslaviti...
Iduće jutro sam požurila na doručak da bih što prije razgovarala s Laurom koju jučer nisam mogla pronaći. Ugledala sam je u Velikoj dvorani kako razgovara s nekim. Bila mi je okrenuta leđima pa nisam mogla vidjeti s kim je razgovarala. Krenula sam prema njoj.
JA: Laura! Laura!
Došla sam do nje i začuđeno otvorila usta. Grlo mi se potpuno osušilo, a u glavi mi je brujalo stotinu pitanja.
LAURA: Oh, Kerry! Tražila sam te jučer. Htjela sam te upoznati s nekim. Ovo je...
JA:....TI!
Slijedećeg jutra sam se probudila prilično rano. Probudila me moja sova Arwen koju sam dobila uz film Gospodar Prstenova pa sam ju tako simbolički nazvala Arwen. Stajala je na prozoru pa sam brzo došla do njega i otvorila ga. Pogladila sam Arwen po kljunu na što je ona glasno huknula.
JA: Danas smo malo živahni, je li tako?
ARWEN: Hoook....
(moj osobni komentar na ovo: hahahaha....)
Još sam neko vrijeme razgovarala (!) s Arwen dok napokon nije odletjela i dok se njeno crno-bijelo perje nije stopilo s jutarnjom maglom.
Uskoro je ustala i Ally s kojom sam otišla na doručak. Tamo smo ugledale Deana koji je bio jako uzbuđen zbog nečega. Bez prestanka je lupkao vilicom po stolu što me već počelo jako irititati.
JA: Oh, bok Dean.
DEAN: Bok cure.
ALLY: A zbog čega je mladi gospodin tako napet?
DEAN: Danas su kvalifikacije za Ravenclawsku metlobojsku ekipu i namjeravam sudjelovati.
JA: Uuuuh... svijete čuvaj se! Dolazi nova mlada nada... prvi i neponovljivi... Dean Gresham!!
DEAN: Hej! Niste fer! Ja....mislim..ovaj, zar ne vidite da sam nervozan!?
To je pokazao prolivši vrč pun soka od bundeve. Zbog toga smo se svi počeli smijati, a Ally je ćak i zaroktala. Zbog toga smo se počeli još jače smijati. Zatim je do nas došao Justin :), no to nas nije zaustavilo u našem maratonu smijeha.
JUSTIN: Bok svima. Dean, vidimo se na kvalifikacijama. Hm, Kerry i ti bi mogla doći. Mislim da bi ti pristajalo mjesto lovice. Bok.
( Zna mi ime!!! Ne mogu vjerovati! I misli da dobro igram metloboj!! Nema šanse da propustim kvalifikacije. U redu Kerry. Smiri se. Jupiiiii! Mozgu, prestani razmišljati.)
Kad sam se napokon skulirala otišla sam s Ally na sat Napitaka. No čak mi ni Snapeova masna kosa nije mogla pokvariti raspoloženje. Bila sam u sedmom nebu.
Samo sam se na kratko sjetila Sheile i činjenice da izgleda kao moja sestra blizanka zbog čega sam opet osjetila poznate trnce...
Odlučila sam ispričati Ally o tajanstvenoj Sheili. Zato sam joj poslala poruku:
Draga Ally.
Jučer mi se dogodilo nešto jako čudno. Moram ti to ispričati. Nađemo se poslije sata. Kerry
Polako sam joj ga bacila u krilo, naivno pomislivši da Snape neće primjetiti. No nisam bila te sreće. Snape je prestao pisati po ploči i okrenuo se prema razredu.
Štapićem je podigao paprić u zrak i uništio ga.
SNAPE: Gospođice Johnson, slažete li se samnom da nastava služi za to da učenici slušaju predavanja i obraćaju pozornost umjesto da šalju jedni drugima kojekakve poruke?
JA: Pa...hm...da.
SNAPE: A zašto onda vi činite upravo suprotno od onoga što smatrate tako ispravnim?
JA: ....
SNAPE: Oduzimam 10 bodova Ravenclawu. A mislim da bi vam dobro došla i jedna kazna. Subota, u 8 sati u mom kabinetu.
ALLY: Ali, profesore to je samo običan papirić...
SNAPE: Gospođice Brescia, vi ćete joj praviti društvo. Dobro, može li mi onda netko reći koji je glavni sastojak Napitka Sreće...?
Baš kada sam, izlazeći iz učionice, razmišljala o kaznama koje sam zaradila u ova tri dana sjetila sam se zašto sam trebala razgovarati s Ally. Potražila sam je pogledom, no očito je izašla prije mene. Kada sam se napokon uspjela provući kroz mrzovoljno mnoštvo učenika ugledala sam je kako stoji na kraju hodnika.
Nije bila sama.
ALLY: Ej, Kerry! Zaboravila sam ti reći koga sam jučer upoznala. Ovo je Sheila. Ona će mi pomoći s onim čarolijama razoružavanja.
JA: Ali ja sam ti obećala da ću ti pomoći s tim...
ALLY: Ma neću te zamarati s tim. Sorry, ali moramo ići u knjižnicu tako da ne mogu s tobom na kvalifikacije. Vidimo se!
Sheila mi se hladno nasmiješila, a zatim je primila Ally za ruku te su zajedno krenule stepenicama, dok sam ja začuđeno gledala za njima...
McGONNAGALL: Kerry Johnson i Allison Brescia! Ako je nešto tako smiješno možete to slobodno podijeliti s ostatkom razreda!
Ja i Ally smo brzo pogledale profesoricu Preobrazbe i nastojale ostati ozbiljne. Nije nam uspjelo i ubrzo smo opet prasnule u smijeh.
McGONNAGALL: Pa, ako je tako, možda će vas nekoliko sati laštenja školske imovine malo prizemljiti. Subota navečer, moj kabinet.
Nakon toga više nije bilo incidenata, osim možda onda kada je Larry, dečko iz Gryffindora, s kojima smo imali satove Preobrazbe, zapalio ormar sa knjigama.
Nešto kasnije toga dana...
LAURA: Ne kužim što je bilo tako smiješno.
ALLY: Ma ništaaaa.....
Ally me brzo pogledala očekujući da ja izmislim neki razlog pošto je bilo očito da ne možemo reći Lauri da smo se smijale njenom jeziku kojeg je isplazila svaki put dok je nešto radila sa štapićem, a zatim ga je micala u smjeru štapića.
JA: Ma znaš, smijale smo se jer je Ally čula kako je netko pustio goluba.
LAURA: Aha... pa dobro... hm.
Zatim smo otišle u veliku dvoranu na ručak. Tamo smo srele Deana, Chloe i Erica koji su razgovarali o metloboju pa smo im se pridružile u raspravi ( Laura je otišla za Gryffindorski stol ).
Kasnije smo imali Proricanje sudbine ( Laura je razbila staklenu kuglu ), blok sat Čarolija (Flitwick sa krilima orla) i Travarstvo (uglavnom pelerina mi je progorena na pet mjesta).
Nakon Travarstva sam požurila u knjižnicu prije no što se zatvori, a kada sam uletjela unutra 5 minuta prije zatvaranja Madame Pince me prostrijelila pogledom koji je govorio: joj mala baš si se sad sjetila posuđivati knjige...
Brzo sam posudila ono što sam trebala i izjurila u prazan hodnik. No čini se da ipak nije bio tako prazan. Na drugom kraju hodnika stajala je pomalo neobična djevojka. Polako sam krenula prema njoj.
Koraci su odzvanjali gubeći se u tišini.
Kada sam stigla do nje iznenađeno sam ustuknula. Bila mi je tako slična. Iste crte lica, boja očiju... Pokušala sam započeti razgovor.
JA: Bok. Ti si nova u školi?
ONA: Da. Ja sam Sheila.
JA: Drago mi je. Ja sam Kerry.
SHEILA: Znam.
Zatim se okrenula i otišla. Koraci su joj bili tihi. Gotovo nečujni.
Odjednom sam osjetila neugodnu hladnoću koja je jezivo prostrujila mojim tijelom dok mi je u glavi odzvanjala jedna rečenica.
Znam.
Prvi dan u Hogwartsu mi nije baš najbolje započeo. Svi su bili nekako čudni. Učenici su imali irokeze, nastavnici su obojali kosu u najluđe boje, no meni je najčudnija bila Dumbledorova kričavo narančasta. Svečana večara se sastojala od pirjanih, pohanih, prženih, nasjeckanih, sušenih i kakvih još sve ne, hobotnica – meni najogavnojeg jela, a sobe su nam preselili u podrumske tamnice. Baš kad sam s Ally i Deanom krenula prema spavaonicama začula sam odnekud poznatu glazbu. Zatim me netko povukao za ruku i pred sobom sam ugledala žabu krastaču.
ŽABA: Probudi se! Moramo se spremati!.
Čekaj malo! Uh...pa to je Eric, moj brat. Pa ni nije neka razlika od onoga što sam ja pretpostavila.
Teškom mukom sam ustala i spremila se za školu. Za vrijeme doručka sam još u polusnu razmišljala o svom snu. Hoće li mi ova godina stvarno početi tako loše? Ili, bolje rečeno, tako čudno.
Pošto sam u autu spavala, nisam sigurna tko je Erica i mene doveo do King Crossa, ali prilično sam sigurna da je to bio tata. Iako sam cijelo jutro bila mlitava i pospana, razbudila sam se kada sam ugledala Ally, Lauru i Deana na peronu 9 i 3/4. Nakon što sam se ispozdravljala sa svima koje sam ugledala te odslušala tatino dobro poznato predavanje o ponašanju, otišla sam sa Laurom, Deanom i Ally pošla pronaći prazan odjeljak. Na putu do tamo srela sam Cynthiu sa hrpom njezinih priglupih prijateljica. Čini se da si je, do tada vrlo poznata plavuša Cynthia, začarala kosu u smeđu boju.
CYNTHIA: Pa gle tko je to. Kraljica ljigavaca!
Na to su njeni Barbie klonovi zaurlali od smijeha.
JA: Promjenila si imidž Cynth? Pokušavaš dobiti umjetnu inteligenciju? E pa prvo ćeš trebati zatvoriti onu rupu koja radi sav taj propuh u tvojoj glavi? A boja tu ne pomaže.
ALLY: A do tada bi se Smraduljica i sedam batrljaka mogle maknuti s puta da normalni ljudi mogu proći!
Cynthia nas je samo pogledala onim svojim izbuljenim očima i vratila se u svoj odjeljak.
Zatim smo nas četvero napokon otišli potražiti slobodan odjeljak i, začudo, uspjeli smo. Kasnije su nam se pridružili Eric i Kiran, a na kratko je ušao i Justin ;) Vrijeme je bilo stvarno lijepo, a takve su bile i priče koje sam čula od Deana, Lily i Ally o tome kako su proveli praznike. Dean je bio u u ljetnom nogometnom kampu (naravno bezjačkom), Laura je usavršila svoj francuski u Marseilleu, a Ally je bila u New Yorku kod tete. Na kraju sam ja ispričala svoju priču o ljetovanju u Italiji. Ah...sunce, plaže, pijesak..... ali i oblačni London je u redu.....
Ostatak puta smo razgovarali, smijali se, jeli čokoladne žabe i Grah Sveokusnjak (prženi luk, kramela i nešto za što nismo još sigurni o čemu se radi), a još smo se malo i svađali s Cynthiom.
Kada smo napokon stigli do Hogwartsa svi smo već bili jako raspoloženi, ali i gladni pa smo jedva čekali da se hrana pojavi na stolu. Nakon obilne večere smo svi otišli u svoje spavaonice. Te sam večeri jako brzo zaspala, što zbog umora, što zbog onog lijepog osjećaja sigurnosti i sreće kojeg osjetim svaki put kada se vratim u Hogwarts....
